Porušena crkva sv. Martina na rimokatoličkom groblju u Lepurima, ravnokotarskom selu nedaleko od Benkovca, zasigurno predstavlja najvažniji predromanički lokalitet otkriven u Dalmaciji nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Naime, osim sporadičnih nalaza starokršćanskih i predromaničkih kamenih ulomaka tijekom 19. i 20. stoljeća, najveći broj novootkrivene kamene plastike pronađen je u sustavnim arheološkim istraživanjima koja su na tom lokalitetu provedena u razdoblju od 1997. do 2004. godine. Ta su istraživanja na svjetlo dana iznijela i cjelokupan kompleks crkve sv. Martina u Lepurima, koji je imao dvije starokršćanske građevne faze, a zatim dvije temeljite obnove tijekom 9. stoljeća, da bi određene preinake ili potpuno nove građevinske intervencije na lokalitetu bile izvedene i tijekom romaničkoga i gotičkog razdoblja, a zaključno s posljednjom značajnijom obnovom crkve koja se dogodila na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće.

Knjiga Lepuri kod Benkovca objavljena je kao šesta knjiga u okviru serije Korpus  ranosrednjovjekovne skulpture koju je pokrenuo Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, a kojemu se na publiciranju ove knjige, kao suizdavač, priključilo i Sveučilište u Zadru. Među lepurskim starokršćanskim i predromaničkim ulomcima koji su u knjizi detaljno obrađeni moguće je raspoznati sastavne dijelove više liturgijskih instalacija, ali i arhitektonske dekoracije same crkve. Dok je starokršćanska kamena plastika tek općenito povezana s vremenom gradnje i proširenja sakralnog kompleksa tijekom 5. i 6. stoljeća, najveći dio predromaničkih ulomaka je, prema izvedbeno-morfološkim karakteristikama i uspostavljanju analogija sa srodnim reljefima pronađenim na ostalim dalmatinskim lokalitetima, atribuiran trima dosad prepoznatim klesarskim radionicama iz 9. stoljeća (Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, te Dvorska i Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira). Ipak, velik je i broj ulomaka koje nije bilo moguće svrstati u dosad identificirane predromaničke klesarske produkcije, pa su tek okvirno datirani u 9. stoljeće.

Obradom i analizom starokršćanskih i predromaničkih reljefa iz Lepura dodatno su ojačani zaključci o građevnim i inim intervencijama koje su na tom sakralnom kompleksu poduzete u razdoblju 5. i 6., ali i tijekom 9. stoljeća. Pored toga, iščitalo se nekoliko imena i titula bitnih za proučavanje hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti, a utvrđeno je i postojanje dvaju predromaničkih ciborija, što je dosta važno kada se na umu ima činjenica da je postojanje navedenih liturgijskih instalacija na teritoriju ranosrednjovjekovne hrvatske države dosada potvrđeno na vrlo malom broju lokaliteta.

Publikaciju možete kupiti u sveučilišnoj knjižari Citadela po cijeni od 20€