Studiji i studenti

Bolonjska deklaracija i reforma visokog obrazovanja u RH

Bolonjska deklaracija je zajednička deklaracija europskih ministara obrazovanja, potpisana u Bologni 19. lipnja 1999, kojom zemlje potpisnice prihvaćaju izazov i preuzimaju odgovornost u stvaranju europskog prostora visokog obrazovanja, u duhu temeljnih načela zacrtanih u povelji Magna Charta Universitatum potpisanoj u Bologni još 1988. godine. Kako bi se postigla bolja usklađenost i usporedivost visokoškolskih sustava, određeni su ciljevi za koje se smatralo da su od primarne važnosti za uspostavu europskog prostora visokog obrazovanja (EHEA- European Higher Education Area), njegovu promidžbu u svijetu, sukladno europskoj kulturnoj i znanstvenoj tradiciji, te povećanje međunarodne konkurentnosti europskog sustava visokog obrazovanja.

Ciljevi, koje je prihvatila i Hrvatska, potpisivanjem Bolonjske deklaracije 2001. godine, su slijedeći:

  • Prihvaćanje sustava lako prepoznatljivih i usporedivih akademskih i stručnih stupnjeva, te uvođenje suplementa (dodatka) diplomi, radi bržeg zapošljavanja europskih građana i međunarodne konkurentnosti europskog sustava visokog obrazovanja.   
  • Prihvaćanje jedinstvenog sustava triju ciklusa studiranja: preddiplomskog, diplomskog i poslijediplomskog (specijalističkog i doktorskog)
  • Uvođenje bodovnog sustava (ECTS)
  • Promicanje mobilnosti i prevladavanje zapreka slobodnom kretanju studenata i nastavnika
  • Promicanje europske suradnje u osiguravanju kvalitete i uspostava nacionalnog sustava praćenja i jamstva kvalitete
  • Promicanje potrebne europske dimenzije u viskom školstvu, posebice u razvoju nastavnih programa, međunstitucionalnoj suradnji, shemama mobilnosti i integriranih programa studija, obuke i istraživanja.


Više o Bolonjskom procesu u Hrvatskoj:

ECTS - Europski sustav prijenosa bodova

Europski sustav prijenosa bodova ili ECTS (European Credit Transfer and Accumulation System) je sustav s ciljem razvijanja prijenosa bodova koji su djelotvorno sredstvo za akademsko priznavanje na europskim sveučilištima. Započeo je 1989. godine kao pilot-projekt u kojem su sudjelovale 144 sveučilišne institucije iz zemalja Europske zajednice. ECTS omogućuje prepoznavanje studijskih programa i na taj način proširuje studentima mogućnost upisa, odnosno slušanje različitih sadržaja, povezujući pritom različite obrazovne sustave iz prakse, ujedno promičući studentsku i nastavničku mobilnost.

Bodovanje po ECTSu

Komparativno vrednovanje studijskih programa je prilično težak posao ako se uzme u obzir činjenica da u svijetu ne postoji jedinstven model studiranja, nastavnih planova i programskih sadržaja, te da visokoškolski studiji nemaju jedinstven ustroj ni na nacionalnoj, a kamoli na europskoj ili svjetskoj razini. Ocjene koje studenti dobiju ili sati provedeni na predavanjima, seminarima i vježbama nisu dovoljno mjerilo.

Ključno je pitanje što sve studenti trebaju raditi i izvan same nastave, tj. njihov individualan rad.

Zbog toga je koristan ECTS kao sustav bodovanja kojim se prikazuje koeficijent studentskog opterećenja (student workload). Jedan bod označava određeni broj sati koji je studentu potreban za izvršenje određene zadaće. U opterećenje studenta uračunava se cjelokupno vrijeme koje on mora potrošiti za uspješno savladavanje gradiva, dakle ne samo vrijeme provedeno na nastavi, već i vrijeme utrošeno za samostalni rad. Bodovi ne zamjenjuju ocjene, oni su samo indikatori opterećenja. Ocjene i dalje ostaju pokazatelj znanja, a bodovi uloženog napora.

Prihvaćeno je opće načelo da jedan semestar nosi 30, a jedna godina 60 ECTS bodova.

Prednosti bodovnog sustava

Uvođenjem ECTS bodovnog sustava otvaraju se brojne prednosti za hrvatska visoka učilišta, prije svega mogućnost mobilnosti i studiranja i na drugim europskim sveučilištima. Od ostalih prednosti koje donosi ECTS može se izdvojiti:

  • Komparativno vrednovanje sličnih ili srodnih studijskih predmeta na različitim sveučilištima u zemlji i zvan nje   
  • Preglednija i djelotvornija organizacija studija koja studentima pruža veću slobodu pri biranju izbornih predmeta
  • Manja opterećenost nastavom i veća mogućnost samostalnog rada studenata

Više o ECTS:

Studentska mobilnost

Suradnja među sveučilištima i mobilnost studenata mogući su u praksi preko slijedećih elemenata ECTS-a:

  • Sveučilišni ECTS koordinator i njegovi povjerenici pri pojedinom fakultetu (odjelu)
  • ECTS koeficijenti opterećenja studenta za svaki kolegij u svakom studijskom programu
  • Informacijski paket koji sadrži potrebne informacije o režimu studija, uključujući informacije o svakom kolegiju i svakom studijskom programu
  • Ugovori između partnerskih institucija i studenta (pristupnica i ugovor o učenju)
  • Prijepis ( "transcript" ) ocjena položenih ispita i popis odslušanih, ali još nepoloženih predmeta
  • Suplement (dodatak) diplomi s opisom studijskog programa i prijepisom svih položenih ispita

Mobilnost u praksi

Odabravši sveučilište i fakultet na kojem student želi provesti jedan ili više semestara izvan svog matičnog fakulteta, student treba pribaviti prijepis ocjena s matičnog fakulteta, ispuniti pristupnicu, te aplicirati kod odabranog fakulteta. Sveučilišni koordinator odabranog fakulteta treba proučiti primljenu zamolbu i po potrebi stupiti u kontakt s koordinatorom sveučilišta s kojeg student dolazi, te nakon što se uvjeri da student ima razinu znanja potrebnu za praćenje nastave na drugom fakultetu, student biva prihvaćen ili odbijen. Nakon toga, student i dva koordinatora zaključuju dokument - ugovor o učenju. Potpisom triju zainteresiranih stranaka osigurava se da predmeti položeni na matičnom fakultetu studentu budu priznati na gostujućem fakultetu i također da mu prilikom povratka budu priznati predmeti položeni na fakultetu na kojem je bio gost. Kao što pri odlasku s matičnog fakulteta student treba pribaviti prijepis ocjena s matičnog fakulteta, isto tako treba pri povratku na matični fakultet student pribavlja prijepis ocjena s fakulteta domaćina, kako bi dokazao da je ispunio dogovorene kriterije te odslušao i položio kolegije navedene u ugovoru o učenju.

Dopunska isprava o studiju / Diploma Supplement - dokumenti

Dopunska isprava o studiju je dokument koji pruža informacije o postignutim rezultatima u ustanovama visokog obrazovanja na transparentan i usporediv način u cijeloj Europi, čime olakšava obrazovnu i profesionalnu mobilnost studenata.
Izdaje se, uz diplomu, nakon završenog studija, a cilj joj je pružiti dodatne informacije o stečenim kvalifikacijama, osobito poslodavcima i obrazovnim ustanovama u inozemstvu.
Dopunsku ispravu o studiju izdaje visokoobrazovna institucija na kojoj je stečena diploma, te ne zamjenjuje originalnu diplomu niti jamči njezino automatsko priznavanje.

Linkovi