Temeljni zadatak knjige Arhiv, mediji, odnosi s javnošću jest promijeniti percepciju tradicionalnog načina shvaćanja arhiva, usmjerenog na zatvorenu komunikaciju i pridonijeti promjenama dosadašnjega arhivskog shvaćanja svoje uže korisničke klijentele na širi pojam javnosti i interesno-utjecajnih skupina. Prepoznavanje određenih pojedinaca i društvenih skupina s kojima arhiv može stvarati uzajamno korisne odnose zahtjeva jedan novi i drugačiji pogled. Upoznavanje medija kao promotivnih kanala, ali prvenstveno kao interesno utjecajnih skupina podrazumijeva dobro razumijevanje novinarstva kao profesije te njihove društvene uloge. Planiranje odnosa arhiva, kao javnih institucija, s medijima jest društvena obveza, nova filozofija i način arhivistova rada. Rad s medijima, kao djelatnost odnosa s javnošću ima u vidu pomno planiranje i vrjednovanje uspješnosti s obzirom na ostvarene ciljeve. Nužno je pomoći arhivistima da fokus pažnje preusmjere s istraživanja gradiva na novo istraživanje: i medija i javnosti, da se uživljavaju u nove uloge i pristupe rješavanju problema svoje društvene (i) relevantnosti. Teorija i praksa odnosa s medijima pruža arhivistima, budućim praktičarima odnosa s javnošću, temeljno sredstvo kojima se povezuje istraživanje medija i praksa odnosa s medijima. Knjiga je na poseban način namijenjena studentima informacijskih i komunikacijskih znanosti, ali i njihovim profesorima. Komunikacijski postulati novinarstva, medija i odnosa s javnošću otvaraju informacijskoj podlozi arhivistike sasvim nove perspektive.