U knjizi ''Jezik i pismo najstarije sačuvane silbenske glagoljske matice krštenih'' autora Ivice Vigata se istražuju jezične, ali i kulturološke osobitosti glagoljske Matične knjige krštenih (1650. – 1681.) s otoka Silbe. Monografija sadrži faksimile kodeksa kao i latiničku transliteraciju. Autor u prvom dijelu knjige iznosi podatke o društveno-povijesnom razvoju otoka te uočava veliku otvorenost Silbenjana različitim utjecajima koji su posljedica imigracije, ali i stalnog kontakta silbenskih pomoraca s ostalim kulturnim sredinama. Zaključuje da se kroz povijest na Silbi stalno prožimalo i tradicionalno i moderno.
Pisari, popovi glagoljaši, pisali su kurzivnom glagoljicom. Pismo nije jedinstveno, tj. svaki pisar iskazuje neke svoje osobitosti duktusa.
Jezična raščlamba zapisa u Matici pokazuje nove tendencije jezičnoga razvoja, ali je uočeno i zadržavanje starih, baštinjenih. Od fonoloških osobitosti ističemo refleks glasa jat koji je uglavnom ikavski s ponekim ekavizmom. Posvjedočene su i druge fonološke osobitosti kao što su zamjene samoglasnika, popratno /a/ uz samoglasno /r/, pojava epenteze, postojanje fonema /ļ/, /ń/, kao i u nekoliko primjera očuvanje dočetnoga –l. Veoma je česta uporaba skupine /šć/, ali je potvrđeno i supostojanje skupine /št/. Proces prijelaza dočetnog /m/ > /n/ u to vrijeme još nije bio završen te imamo kolebanja. Često se fomen /j/ protetički dodaje riječima. Jezična analiza pokazuje kako je cakavizam prisutan samo kod jednog pisara.
Možemo uočiti da u Matici prevladavaju novi, ali se pojavljuju i stariji morfološki oblici. Od starina valja spomenuti genitiv množine imenica muškoga roda na -ov ili na -ø. Isto tako za dativ jednine imenica ženskoga roda nastavak je -e. Također, neke su imenice prešle u drugačiju sklonidbenu vrstu nego u suvremenom standardnom jeziku. Potvrđena je stilski neobilježena uporaba aorista i imperfekta te postupna zamjena tih glagolskih vremena perfektom. Posvjedočena je uporaba nekih danas iščezlih prijedloga kao i stari način tvorbe brojeva većih od deset.
Pri tvorbi imenica prevladavaju sufiksi koji označavaju čovjeka (položaj, titulu), zatim sufiksi za tvorbu umanjenica, glagolskih imenica, a imamo i sekundarnih mocijskih tvorbi. Tvorbeni način slaganja osvjedočen je primjerom parvidan (prvi dan u tjednu). Tvorba glagola uglavnom se ostvaruje prefiksalnom tvorbom kojom se označuje svršenost (gotovost). Za pridjeve je karakteristična sufiksalna tvorba za odnosni značaj i za posvojnost.
Matične knjige zapisi su posebne namjene koja uvjetuje specifične sintaktičke odnose. Temeljno obilježje teksta je izjavnost. Svaki zapis promatra se kao zaseban diskurs, tj. kao jedinica najviše jezične razine. Zapisi nisu pisani po pravopisu u današnjem smislu te riječi tako da je rečenicu teško izdvojiti. Zato se sintaktička analiza temeljila na diskursu. Za red riječi potrebno je istaknuti da je atribut u postpozitivnom položaju.
Vrsta teksta, tj. tipiziranost zapisa, donosi skromniji leksik. Očekivano se pojavljuju nazivi sakramenata, tj. krštenje, titule crkvenih dostojanstvenika, imena naseljenih mjesta iz kojih dolaze kumovi (ako nisu sa Silbe), rodbinske veze te zanimanja kumova i očeva. U Matici se susreću i neke riječi latinskog podrijetla, ali i one su baštinjene iz staroslavenskoga jezika.
Antropološka istraživanja su pokazala da stotinjak godina nakon Tridentskoga sabora na Silbi prevladavaju svetačka imena, dok je u Matici zabilježeno samo jedno narodno ime nadjenuto kršteniku.
Proučavajući pak prezimena uočavamo izrazito veliki broj različitih prezimena u odnosu na broj stanovnika. Mnoga se nova prezimena pojavljuju, a mnoga nestaju. Taj izrazito bogati antroponimski fond odraz je kulturnog i gospodarskog razvoja otoka Silbe.
Knjiga ''Jezik i pismo najstarije sačuvane silbenske glagoljske matice krštenih'' autora Ivice Vigata može se kupiti u Sveučilišnoj knjižari ''Citadela'' po cijeni od 100,00 kuna. Studenti i zaposlenici Sveučilišta u Zadru ostvaruju popust na kupnju.