Dan uoči presude Haškog suda šestorici čelnika Herceg-Bosne za udruženi zločinački pothvat podjele BiH i pripajanja jednog dijela Hrvatskoj, u kojoj su kao protagonisti navedeni i Franjo Tuđman i Gojko Šušak, na Sveučilištu u Zadru održano je predavanje prof. dr. sc. Mladena Ančića s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru i predstavljena je knjiga jednog od optuženika, Jadranka Prlića, Prilozi za povijest Hrvatske Republike Herceg Bosne I.-III..
Ovu knjigu, kao i sedamdeset drugih od osnivanja, izdao je Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, a uz profesora Ančića predstavili su je ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata izv. prof. dr. sc. Ante Nazor, dr. sc. Julija Barunčić Pletikosić, saborski zastupnik Željko Raguž, predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Vlado Šoljić i prof. dr. sc. Frano Ljubić. Predstavljače i uzvanike je na početku pozdravila rektorica Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Dijana Vican.
„Nakon veličanstvenog predstavljanja u Zagrebu bila je dovoljna jedna riječ da se knjiga prikaže i u Zadru. Hvala gospodinu Anti Nazoru na dolasku na Sveučilište. Danas je povijesni dan kada čekamo presudu u Haagu. Želimo stati iza svih povijesnih istina koje ste nam došli prenijeti i dijeliti ih dalje, u vrijeme stalnih sumnji i nevjerice. Ako budućnost zasnujemo na istini, bit ćemo sretniji i ponosniji“, istaknula je rektorica Vican.
Prof. Vlado Šoljić u kratkom nastupu rekao je kako se u Bosni i Hercegovini, na službenoj televiziji, u Sarajevu, stvara negativna slika o Herceg-Bosni i Hrvatima.
„Sve televizijske kuće sutra će iz Haaga pristrano izvijestiti, ma kakva presuda bila. Kako stvari stoje, na kraju bi moglo ispasti da je Hrvatska bila jedini agresor u ovom ratu. Pobijedili smo kao narod u ratu, a nažalost izgubili u miru. Zahvaljujući zajedništvu i ove ćemo poteškoće pobijediti“, rekao je Šoljić.
Dr. Ljubić predstavio je glavne naglaske Prlićeve knjige, a oni se sastoje u tome da su Bošnjaci prikazali Hrvate kao agresore, iako su oni ponajveći krivac za ratne strahote.
„Knjiga ne želi nikoga optuživati, već samo dokumentima pokazati zašto se nije moglo naći miroljubivo rješenje. Alija Izetbegović činio je sve da ocrni Hrvate, koristio je negativne stereotipe, lobirao protiv priznanja Hrvatske, Domovinski rat proglasio protujugoslavenskim... Sve to, iako je preko Hrvatske dolazilo oružje te su prebacivani mudžahedini za obranu BiH. Hrvati su protjerani s prostora na kojem su vjekovima živjeli, na njega su naseljeni Bošnjaci, a konačni cilj bila je unitaristička muslimanska država. Da je prihvatio mirovnu inicijativu koju su Hrvati i Srbi potpisali 1992. godine, izbjegli bismo 3 i po godine rata. U ovoj knjizi su dokazi da Hrvatska i Tuđman nisu krivi za raspad Jugoslavije i da Hrvatska nije bila agresor u BiH“, rekao je Ljubić.
U svom predavanju „Idealizam i stvarnost Haškog suda“ dr. Ančić apostrofirao je do sada više puta iznesene teze o njegovoj disfunkcionalnosti i lošoj osmišljenosti. To je sud koji nema ni jednu instancu iznad sebe i kada se uputi žalba na prvostupanjsku presudu, predmet opet dolazi skupini od dvadesetak sudaca koji su svakodnevno povezani. Haški sud zapravo čine dvije odvojene institucije – Tužiteljstvo i Sudbeno vijeće, koji zapošljavaju oko 700 osoba, dok optuženici dolaze s odvjetnikom koji se često loše snalazi s jednim derivatom anglosaksonskog prava, koji se od toga pravnoga temelja razlikuje jer u njemu presudu donosi porota, a na Haškom sudu to čini tročlano sudsko vijeće.