Aleksandr Melihov, suvremeni ruski pisac iz Sankt Peterburga, boravio je na Sveučilištu u Zadru od 26. do 30. travnja 2009. i održao dva predavanja zadarskim studentima i profesorima ruskoga jezika. Prvo predavanje pod nazivom „Pisac u Peterburgu“ održano je 27. travnja, a drugo predavanje pod nazivom „Neki aspekti kulture koji utječu na književnost“ održano je 28. travnja u prostorima Odsjeka.

Alekandr Melihov (pravim prezimenom Mejlahs) rodio se 1947. u gradu Rossoš' u Voronježskoj oblasti. Završio je studij matematike na Državnom lenjingradskom sveučilištu, gdje je i doktorirao fiziku i matematiku. Knjige i priče u brojnim časopisima (Neva, Zvezda, Nota Bene...) objavljuje od kraja sedamdesetih godina. Njegovi romani osvojili su brojne nagrade. Roman Pogrbljeni atlanti izabran je među tri najbolje knjige Peterburga te godine (1995), Ispovijed Židova dobila je nagradu Saveza pisaca Sankt Peterburga (1993), Roman s upalom prostate dobio je nagradu peterburškog PEN-a (1995), a roman Kuga osvojio je nagradu skupštine grada Sankt Peterburga (2003). Poznat je i kao publicist i kritičar.
Ovo je samo jedan manji dio iz njegove bogate biografije u koju ulaze i brojna predavanja na mnogim sveučilišta diljem Evrope. I zadarski su studenti s oduševljenjem primili predavača koji ih je zainteresirao originalnim pogledom na neke važne aspekte književnog stvaralaštva.

Odlazeći iz Zadra, A. Melihov ostavio nam je nekoliko toplih riječi s kojima se i sami moramo složiti:

„Mnogo godina uporno tražim postojanje nekakve sveopće urote u našem pragmatičnom svijetu i uvijek se uvjerim da tajne sile nisu u stanju podčiniti ljudski egoizam, baš kao što to ne mogu učiniti ni vidljive sile. Ali u prekrasnom gradu kraj mora, Zadru, uvjerio sam se da ipak postoji jedan sveopći tajni savez – a to je savez onih koji vole i cijene književnost. Članovima toga reda dovoljno je reći: Shakespeare, Tolstoj, Faulkner – da bi se čovjek uvjerio kako je među svojima. I već od prvog trenutka ponašate se kao da ste stari prijatelji, i u tome nikada ne pogriješite.  
Evo, i ja sam u Zadru ostavio odjednom toliko prijatelja koliko oni nesretnici koji ne ulaze u naše bratstvo mogu steći samo u najranijem djetinjstvu. A, uostalom, naša sreća i sastoji se u tome da mi znamo zauvijek ostati djeca, bez obzira na položaj ili opadanje kose. Znači, nama će zajedno uvijek biti jednako lijepo!“  


Rafaela Božić-Šejić


1.jpg3.jpg
4.jpg2.jpg

fotografije: Adrijana Vidić