Inovativnost, kreativnost i poduzetnost već sada žive u okviru našeg odgojno-obrazovnog sustava u značajno većoj mjeri nego je to percepcija šire i stručne javnosti, a iznesene teze i primjeri dobre prakse na konferenciji u Zadru primjer su reforme na djelu, najvažniji je zaključak međunarodne znanstveno-stručne konferencije pod nazivom "Inovativnost, kreativnost i poduzetnost u odgojno-obrazovnom sustavu", održane od 19. do 21. listopada 2017. na Sveučilištu u Zadru.
Ovogodišnja tema okupila je odgojno-obrazovne djelatnike i stručnjake te sve one kojima je pitanje odgoja i obrazovanja pitanje osobnog i profesionalnog izazova i odgovornosti. Tezu s početka teksta iznio je jedan od moderatora na zatvaranju konferencije u Svečanoj dvorani prof. dr. sc. Igor Radeka, koji je kao posebnu vrijednost izdvojio istovremeni prikaz teorijskih i praktičnih rješenja.
"Prikaz teorije i prakse sinergijom je doprinio cjelovitijem proučavanju inovativnosti, kreativnosti i poduzetnosti, koje žive u okviru našeg odgojno-obrazovnog sustava znatno više nego smo to očekivali prije nego smo započeli s radom. Pedagoška znanost ne može bez prakse te je upravo tako razloženo kako ove vrijednosti prepoznati, razvijati i afirmirati", istaknuo je Radeka.
Prof. dr. sc. Dijana Vican i doc. dr. sc. Daliborka Luketić u izlaganju „Inovativnost, kreativnost i poduzetnost u kompetencijskom profilu onih koji poučavaju“ ocijenile su kako pred odgojem i obrazovanjem postoje brojna očekivanja, no dva su stalna – s jedne strane očekuje se da odgoj i obrazovanje pokreće promjene u društvu, a s druge da istodobno mijenja sebe. Inovativnost, kreativnost i poduzetnost sastavnice su kulture odgojno-obrazovne ustanove i kao takva se prepoznaje i odražava kroz cijeli kurikulumski ciklus. Rektorica Vican brojnim je primjerima pokušala odgovoriti na pitanje optimalne mjere - „ni previše ni premalo“ – sadržajnog kurikulumskog opterećenja koje u procesu poučavanja i učenja istinski omogućuje učenikovo vlastito promišljanje, kreativno mišljenje i originalnost te stupanj autonomije odgojno-obrazovne ustanove, s obzirom na to da inovativnost, kreativnost i poduzetnost pretpostavljaju autonomiju učitelja i učenika.
Posebno upozorenje iznio je izv. prof. dr. sc. Toni Bielić u izlaganju "Utjecaj tehnologije na primjenu tradicionalnih znanja i vještina". Dokazano je, naime, kako suvremene tehnologije čovjeka stavljaju u podređen položaj te često smanjuju njegovu kreativnosti i poduzetnost. Zanimljivo je bilo o i izlaganje saborskog zastupnika, ujedno i pročelnika Odjela za filozofiju dr. sc. Marka Vučetića, koji se suprotstavio matrici prema kojoj se studente treba školovati za tržište rada, pri čemu ih se doživljava kao objekte i proizvode društva. On se zalaže za cjelokupno humanističko obrazovanje pojedinaca, neovisno o struci u kojoj bi trebali raditi.
Konferencija se inače sastojala od 14 radnih sekcija, osam izlaganja znanstvenih i stručnih radova, tri primjera dobre prakse i tri radionice, a okupila je brojne znanstvenike i stručnjake iz područja odgoja i obrazovanja na svim razinama – od predškolskih do visokoobrazovnih institucija. Za sudionike je bio organiziran izlet na otok Pag, a radovi će biti naknadno objavljeni u zborniku.
HAI – primjer kreativnog poučavanja kroz igru
Inga Seme Stojnović i Tijana Vidović, kao začetnice i inicijatorice Projekta Hrvatskih autentičnih igračaka, predstavile su rezultate svog višegodišnjeg rada na razvoju prvih didaktičkih igračka inspiriranih hrvatskom kulturno baštinom za djecu predškolske dobi. Svaka igračka inspirirana je nekim dijelom kulturne baštine te o tome ta ista igračka priča priču. Pričao HAI igračkama je priča o istodobnoj inovativnosti, kreativnosti i poduzetnosti svih onih koji su omogućili da se tradicionalna hrvatska igračka otme zaboravu, poprimi novo ruho – dobije svoj didaktički smisao. S HAI igračkama djeca će moći sama plesti Pašku čipku igrajući se igračkom Pagus, moći će kreirati narodne nošnje i zaplesati kolo s igračkom Zvutka, zaigrati društvenu igru Čičulin... Sve te igračke svojim suvremenim oblikovanjem i dostupnošću omogućuju da tradicija postaje dio suvremenog – jer domisliti igračku u prošlosti s raspoloživim materijalima, često skromnim i prigodnim, značilo je posjedovati sve ove odlike o kojima govori konferencija.