U knjizi Miroslava Glavičića "Kultovi antičke Senije" autor raspravlja o štovanju oficijelnih rimskih i orijentalnih kultova koji su arheološkim istraživanjima, nalazima kipova i posvetnim natpisima dokumentirani na prostoru rimskodobne Senije. Knjiga je koncipirana na način da je studija o pojedinom kultu ujedno i poglavlje u knjizi, tj. obrađeni su tragovi štovanja kulta Magnae Matris, Dijane, Libera, Serapisa i Mitre. Iako je svako poglavlje u knjizi posebna studija i sinteza problema o kojemu se raspravlja pojedinačno, neupitno je da istodobno čini i cjelinu s ostalima. Na početku svakoga poglavlja donose se temeljni podatci o pojedinom kultu, njegovoj genezi i širenju na prostoru rimske države, nakon čega slijede stručni opisi i znanstvena interpretacija izvorne arheološke građe. Iako su temelj rasprave pronađeni spomenici (kipovi i natpisi), oni se ne promatraju samo kao manifestacija kulta, nego kao sastavni dio uočenih društvenih, etničkih, religijskih i inih procesa koji se zbivaju u Seniji tijekom antike. Primijećeno je da pojedine društvene skupine aktivno participiraju u štovanju pojedinog kulta. Raspravlja se i o urbanizmu antičkoga grada, odnosno uočeno je da se na mjestu štovanja ranijih poganskih kultova grade objekti kršćanskoga kulta, kao očiti znak pobjede kršćanstva nad poganstvom, ali i zadržavanja tradicija kultnoga prostora.